01. ožujak 2010.

Dvije predstave ovoga tjedna u Teatru &TD

Danas i sutra, u 20 h, na repertoaru je "Garbage Epic", a u petak i u subotu, također u 20 h, možete pogledati reprizu "Elektre"...

"Garbage epic"

Projekt "Garbage Epic" započeo je kao istraživanje Marka Jastrevskog u sklopu projekta Nomad Dance Academy 2008.
Garbage epic zamišljen je kao umirujuća, polagana komedija zavođenja koja je u isto vrijeme prožeta melankolijom. Rad predlaže 2 tipa kretanja: jedno koje počiva na reprezentaciji figurativne i skulpturalne geste i drugo temeljeno na ideji komičnog tijela.

Konceptualno, projekt se zanosi idejom trailera, najave neke neobične epske radnje. Sama forma trailera, filmske najave, inzistira na brzini, akumulaciji naizgled nepovezanog materijala, svojevrsnoj montaži atrakcija koje žele svojom spektakularnošću „kupiti“ potencijalnog gledatelja. Stoga je projekt zamišljen kao niz work in progress prezentacija, od kojih je jedna već održana 2008 u Ljubljanskoj Staroj Elektrarni. Nakon uspješne prezentacije projekt je pozvan na festival Mladi levi u Ljubljani te Platformu mladih koreografa u Zagrebu.

Autori: Marko Jastrevski i Saša Božić
Izvedba: Marko Jastrevski
Izbor glazbe: Damir Šimunović
Svjetlo: Saša Božić

"Elektra"

Redatelj hvaljenog “Idiota” (prema djelu F.M. Dostojevskog) Ivan Plazibat, ovoga puta na daske Teatra &TD postavlja predstavu koja za okosnicu radnje uzima Euripidovu Elektru te je kombinira s tekstovima autora 20 stoljeća (Danijel Kiš, Margerite Duras, Herve Bazin, Agata Kristof) i pop citatima. Gledajući tragediju kao aktualizaciju i interpretaciju mita, kroz koju su trojica velikih grčkih tragičara, Eshil, Euripid i Sofoklo obrađivali pitanja sadašnjosti, Plazibatova će izvedba Elektre svoj izvedbeni izazov pokušati pronaći u sukobu Euripidova materijala i ogoljene ispovjedne emotivnosti našeg doba .
Euripidovu Elektru, kao dramski tekst, gotovo je nemoguće odvojiti od složenosti kulturološkog konteksta koji taj tekst zauzima unutar našeg simboličkog horizonta. Imena kao što su Elektra, Orest, Klitemnestra imaju snagu arhetipova koji izranjaju iz tame barbarstva i vremena rođenja europske civilizacije.

Eshil, Sofoklo i Euripid svoje su tragedije pisali za suvremenike obrađujući goruća pitanja sadašnjosti, a ne za vodič kroz najljepše klasične mitove.
Elektra kao i cijeli kompleks mita o porodici Atrida se pritom nameće kao materijal idealan za analizu rođenja tragedije iz duha mitske matrice jer je riječ o narativu koji su obrađivali sva trojica grčkih tragičara. U Eshilovoj Orestiji stoji problematika lanca zločina, osvete i pravde koja se prenosi s koljena na koljeno, dok kod Sofokla središnji postaje problem Elektre koja odbija mirenje sa zločinom u srcu obiteljskog i političkog poretka.

Euripidova Elektra u mit upisuje i izmišlja čitav niz novih motiva koji mu daju novu perspektivu. Njegova Elektra ne trpi nepravdu neosvećenog zločina na simboličkoj vagi pravde, već trpi nepravdu na razini svakodevnog života u nizu realističnih detalja od nasilne udaje za seljaka do poniženja siromaštava i teškog fizičkog rada.

Nasilja i poniženja sustavno se upisiju u tijelo; od Elektrine ostrižene kose, okrutnosti nad tijelom mrtvog Egista do Klitemnestrinog ubojstava. Euripidova strast prema realnom učinila je njegovu Elektru blisku našem suvremenom iskustvu koje uči kako okrutnosti siromaštava i nasilje nad tijelom mogu poslužiti kao oruđa politčke opresije. „Predstava krvavi antički narativ osvete Oresta i Elektre nad vlastitom majkom premješta u ambijent djetinjstva; djetinjstva kao polja neznanja i nemoći koja rađa okrutnost osvete. Elektra kao realizirana fantazija osvete nemoćnih; djece nad majkom koja ih je ostavila“. - Ivan Plazibat, redatelj.
 

Redatelj: Ivan Plazibat
Scenografija: Vojin Hraste
Kostimografija: Petra Dančević
Scenska glazba: Gordan Tudor
Video: Igor Pauška
Glume: Lana Barić, Karla Brbić, Nikša Butijer, Nataša Dangubić, Ana Karić, Dean Krivačić, Damir Poljičak