03. veljača 2010.
Ovoga tjedna u Gavelli pogledajte
"Život je san, "Alabama" i "Balade Petrice Kerempuha"...
Pedro Calderon de la Barca: "Život je san", 03. 02. u 19.30 h
"Život je san" Pedra Calderóna de la Barce jedan je od najljepših tekstova ikad napisanih u dramskoj književnosti. Na tlocrtu istovremeno očuđujuće maštovitog i zadivljujuće usredotočenog zapleta, španjolski je pjesnik scene stvorio sugestivnu i fluidnu dramu, modernu onoliko koliko su moderni mašta i priča, sloboda i okrutnost, tmina i san, a oni su to (od)uvijek. Bujnost i ogoljelost u stihovima teksta "Život je san" kroče ruku pod ruku, nudeći glumcima 21. stoljeća priliku da budu totalni izvođači te da usporedno zaigraju misaonu i teatarsku dramu, da se suoče s prošlošću i sadašnjošću, progovore o iluziji i stvarnosti. Rene Medvešek autor je koji se intenzivno bavi govorom kao sredstvom glumačkog izražavanja, a "Život je san" je, bez sumnje, komad s naglašeno "govornim momentom", satkan od rečenica koje ne samo da znače, već i zvuče, te ih na pozornicu valja donijeti s posebnom pažnjom i sviješću o njihovoj magičnoj eleganciji i zavodljivoj višeznačnosti. Pri tome je i igra kao način oblikovanja scenskog materijala nešto što Medvešek u svojim predstavama redovito koristi, a Calderón u obilju nudi, svojom nam meandričnom pričom neprestano izmičući tlo pod nogama, tako da zajedno sa Sigismundom nismo sigurni što je san, a što java..
Nagrade: "Gavella i Europlakat Fair", 2009.; najbolji glumac u premijernim predstavama sezone 2008./2009.: Franjo Dijak.
Davor Špišić: "Alabama", 04. i 05. 02. u 19.30 h
Jedan od najboljih hrvatskih tekstova napisanih u posljednjih nekoliko godina, "Alabama" Davora Špišića, potresna je, snažna i doljmljiva priča o "urbanoj Panoniji", kraju toplih, duhovitih i melankoličnih ljudi, koji su preživjeli rat, a sad pokušavaju preživjeti i poraće. Natopljen autentičnom tugom i nježnim humorom što grije, ovaj je tekst između ostalog i poziv na mirenje, te kao takav djeluje ljekovito na one koji mu se prepuste. U režiji Daria Harjačeka, redatelja zapaženih naslova kao što su "Tri sestre" ili "Pijanistica", "Alabama" se obraća publici neposredno i zapitano, voljna progovoriti o stvarnosti kakva nas boli, a živimo je. "Davor Špišić nastoji nanovo zalijepiti obiteljske krhotine, pomiriti nepomirljivo i vratiti tračak nade, a manirom rasnog majstora to naposljetku i uspijeva.", zapisano je između ostalog o ovome tekstu, ovjenčanom nagradom "Marin Držić" za 2008. godinu.
Miroslav Krleža: "Balade Petrice Kerempuha", 06.02. u 19.30 h
Osim što su jedan od najljepših tekstova ikad napisanih u povijesti hrvatske književnosti, "Balade Petrice Kerempuha" su, kada je o pozornici riječ, neobično živ materijal: društveno angažiran i zaigran, istinoljubiv do drskosti, duhovit i slikovit, proročanski mudar... Krleža je, naime, predvidio nenabrojivu nisku onoga što nas tišti sada i ovdje: od socijalnih nepravdi i raslojavanja na jako bogate i jako siromašne, do gubitka identiteta i utapanja u "globalnosti", od vječno prisutnih obrazaca podjarmljivanja i tlačenja, do licemjerja i beskičmenjaštva onih koji bi trebali biti moralne vertikale... Pritom su balade poput "Ni med cvetjem ni pravice" ili "Khevenhillera" tijekom godina postale opće mjesto našeg sporazumijevanja, spajajući ulicu s poezijom, a pučku filozofiju i humor s vrhunskom umjetnošću, bliskom svakome, a opet tako zadivljujuće virtuoznom.