25. siječanj 2010.

MSU u suradnji s Eurokazom

Muzej suvremene umjetnosti i Eurokaz surađivat će tijekom cijele godine na inovativnim interdisciplinarnim projektima, vlastitim produkcijama i koprodukcijama, te gostovanjima i programskom povezivanju s muzejskim izložbama. Programi će se održavati u multimedijskoj dvorani Gorgona...

Eurokaz je otvorio kazališnu sezonu 21. siječnja 2010. komornom operom Okovani Galileo u režiji Branka Brezovca. 

Međunarodna koprodukcija Okovani Galileo, premijerno izvedena u svibnju 2009. na festivalu Fabbrica Europa u Firenci, nastala je u povodu 400. obljetnice Galilejeva izuma dalekozora. Ostvarena je suradnjom Eurokaza i MSU-a s HNK-om Ivana pl. Zajca iz Rijeke te talijanskim partnerima Laboratorio Nove di Firenze i Centro Iniziative Teatrali Campi Bisenzio.

Redatelj Branko Brezovec na tom je projektu okupio hrvatske i talijanske glumce, članove zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca i ostale suradnike koji se kroz dramsku, muzičku i koreografsku formu bave odnosom znanosti i umjetnosti, a libretto za originalnu glazbu Marjana Nećaka čini neuobičajen spoj motiva drame Bertolta Brechta Život Galilejev i Eshilove drame Okovani Prometej.                           

Izvedbe se održavaju svaki dan do 30. siječnja 2010., u 20 sati.
 

 

Brice Leroux / Continuum vzw (Belgija) SOLO # 2 – FREKVENCIJE

Tijekom veljače u Dvorani Gorgona gostovat će francusko-belgijski multimedijalni umjetnik Brica Leroux čija će se plesno-svjetlosna instalacija tematski nadovezati na lumino-kinetičke konstrukcije Aleksandra Srneca.

Francuski plesač i koreograf Brice Leroux od dvadesete godine živi u Bruxellesu gdje 1999. osniva grupu Continuum. Iskustvo plesanja u grupi Rosas kao i studij muzikologije i etnomuzikologije utječu na njegov koreografski rad koji karakterizira analitička preciznost i strukturirana improvizacija. Inspiraciju crpi izravno iz kvantne mehanike: njegova fascinacija obrascima koji se ponavljaju i serijama beskonačnih pokreta u formi lupinga razgrće mikro-slojeve percepcije i potiče imaginaciju.

Multimedijalno događanje Solo#2 ispituje mogućnosti korespondencije muzičkih struktura s bogatstvom vizualne kompozicije te se stoga može nazvati partiturom. Nakon što gledatelj uđe u instalaciju (predviđenu za 50 osoba), suočit će se s tijelom plesača koje se nazire u tami. Tijelo rotira, pa iako je vidljivo iz svih mogućih kutova, nismo sigurni što gledamo. Je li to iluzija ili ne? Obrisi postupno blijede u mraku i sve što na kraju vidimo struktura je instalacije. Ostajemo u iščekivanju do zadnjeg trenutka sve dok se ne stišaju otkucaji stotine metronoma iz Ligetijeve Simfonijske poeme.        

Izvedbe: 11, 12. i 13. veljače 2010.