19. siječanj 2010.

Ovaj tjedan u Gavelli

Nekoliko dobrih razloga za posjet Gavelli ovoga tjedna: danas i u subotu igra "Barbelo, o psima i djeci", u srijedu je na repertoaru "Slučajevi običnog ludila", a u četvrtak i petak možete pogledati "Balade Petrice Kerempuha"...

Miroslav krleža: "Balade Petrice Kerempuha"

Osim što su jedan od najljepših tekstova ikad napisanih u povijesti hrvatske književnosti, "Balade Petrice Kerempuha" su, kada je o pozornici riječ, neobično živ materijal: društveno angažiran i zaigran, istinoljubiv do drskosti, duhovit i slikovit, proročanski mudar... Krleža je, naime, predvidio nenabrojivu nisku onoga što nas tišti sada i ovdje: od socijalnih nepravdi i raslojavanja na jako bogate i jako siromašne, do gubitka identiteta i utapanja u "globalnosti", te vječno prisutnog  licemjerja i beskičmenjaštva onih koji bi trebali biti moralne vertikale... Pritom su balade poput "Ni med cvetjem ni pravice" ili "Khevenhillera" tijekom godina postale opće mjesto našeg sporazumijevanja, spajajući ulicu s poezijom, a pučku filozofiju i humor s vrhunskom umjetnošću, bliskom svakome, a opet tako zadivljujuće virtuoznom. 

Igraju: Dijana Vidušin, Ivana Roščić, Franjo Dijak i dr.
Redateljica: Franka Perković
Scenograf: Ivo Knezović
Fotografije: Sandra Vitaljić
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

 

Biljana Srbljanović: "Barbelo, o psima i djeci"

"Barbelo je ono odakle dolazimo i gdje bi se mnogi željeli vratiti i sakriti, a svatko neka izabere što je to", zapisano je uz ovu, posljednju dramu najizvođenije srpske dramatičarke u Europi, Biljane Srbljanović. "Barbelo - tj. "Barbello" - je pojam kojim se u povijesti kršćanstva označava prva emanacija Boga. Njegovo prapodrijetlo, prauzrok, pranačelo, neki metafizički prostor iz kojeg potiče sve, pa i mi. "Onkraj ovako "metafičkog objašnjenja" teksta - ili možda, ispod njega - ukazuju se slike koje nježno i humorno, a opet ironično i polemički, progovaraju o ljubavi i smrti, udaljenosti i bliskosti... doimajući se znatno manje političnima, no što bismo vjerojatno očekivali od nove drame Biljane Srbljanović. Taj "nemar za politiku" koja je, međutim, tu, jer ona je uvijek tu, odveo je njen rukopis prema područjima emotivne ogoljelosti, "gdje je život košmaran san". A u takvom životu i ljudi i psi samo su lutalice, bića bez čvrstog uporišta i zaleđa, osuđena na međusobno iscrpljivanje, ali i zajedništvo, tek ponekad sposobno prijeći u istinsko razumijevanje.

                                                                                                                        Igraju: Ksenija Pajić, Ranko Zidarić, Rakan Rushaidat, Barbara Nola, Sven Medvešek i dr.
Redatelj: Paolo Magelli
Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština
Scenograf: Hans Georg Schafer
Fotografije: Ines Stipetić
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

 

Petr Zelenka: "Slučajevi običnog ludila"

Komedija kao žanr odavno je postala znakom prepoznavanja čitave češke kulture, kao i jedan od njihovih najreprezentativnijih "izvoznih proizvoda", jednako u književnosti, kao i u kazalištu ili na filmu. Petr Zelenka ovdje nije sasvim nepoznat autor - njegov film "Dugmetari" (1997.), gdje Zelenka potpisuje scenarij i režiju, igrao je u zagrebačkim kinima te je naišao na nepodijeljene pohvale u novinskim napisima. I " Slučajevi običnog ludila ", tekst praizveden 2001. u Pragu, u autorovoj režiji, svojim dramaturškim oblikovanjem ne samo da prizivaju filmski duh, već i npr. neke montažne postupke preuzete iz sedme umjetnosti. Priča je to koja osvaja onako kao što nas osvaja dobar europski "mali" film: "svakodnevnošću" koja je s jedne strane prepoznatljiva, a s druge začudna; istovremenom nepretencioznošću i "art"- pristupom; likovima koji su poput nas, a opet čine stvari koje mi - barem tako vjerujemo - ne bismo nikad činili... U "Slučajevima običnog ludila " nema ničeg teatralnog, velikog, (pre)naglašenog; ovaj je tekst sav sazdan od običnosti i uspjet će zaživjeti na sceni tek ukoliko s publikom uspije biti "na ti". Doduše, Petr - vjerojatni glas pisca - njegov izgubljen otac i majka koja grozničavo želi dati krv, prijatelj Muha koji živi s lutkom jer ga jedino ona razumije, ili pak nastrani mu šef, a u "Slučajevima" svatko u sebi nosi neku "iščašenost", dovoljno su pitoreskni, a opet dostatno živi i stvarni ljudi, da bismo s njima mogli s lakoćom komunicirati.

Igraju: Biserka Ipša, Ivica Vidović, Jelena Miholjević, Enes Vejzović, Bojana Gregorić Vejzović i dr.
Redateljica: Dora Ruždjak Podolski
Scenografkinja: Slavica Radović
Fotografije: Sandra Vitaljić
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić